Glavu gore, nos u liniji horizonta

by | maj 12, 2014

Zana1

Foto: Srđan Bosnić

Rekao mi je da se ugojio. Kada se skinuo videla sam da nije. Bar ne toliko da bi to ugrozilo i narušilo njegovu izrazitu muževnost.

I u trenutku pomislih kako smo slični. Da svi imamo svoje male, sitne nesigurnosti koje gledamo da zabašurimo i skrijemo pod svoje skute, ne bi li se prikazali boljim u tuđim očima.

Članak se nastavlja posle reklama

Samopouzdanje žene, bar u meni poznatom zapadnom delu sveta, uglavnom počinje od fizičkog bića – izgleda, lepote i mladosti. Kako godine odmiču i žena doseže vrhunac svoje zrelosti tako ta mladalačka lukavost skrivanja suštinske vrednosti spoljašnjim izgledom gubi na snazi i bledi. Samopozdanjem žene počinju da preovladavaju suštinske vrednosti koje se ne mogu tako lako poljuljati i narušiti bilo kako velikim dobitkom ili gubitkom.

Samorealizacija izgrađena kroz rad na sebi, životno iskustvo, ostvarenost u intelektualnom, duhovnom, poslovnom, finansijskom i emotivnom domenu jasno su iskristalisali moju ličnost i doprineli da postanem svesna svoje suštinske vrednosti, prihvatajući sve svoje nedostatke i mane kao nešto moje lično, neodvojivo, što se može menjati ali i ne mora (neću se voleti manje zbog toga), kao i da se oslobodim da prihvatim i osnažim svoje vrline, budem ponosna na njih i koristim ih kao svoje najjače oružje, a ne da ih se stidim.

To ne znači da sada imam najviše para ikada. Naprotiv, daleko je od toga. Ili da imam najbolji posao do sada. Ne, jer moje samopozdanje sada nije zasnovano na poziciji već stečenom znanju i iskustvu. Ili da sada izgledam bolje nego ikada. Nikako ne može biti da žena od 45 može bolje da izgleda od devojke od 25. Sada sam svesna da moja lepota zrači iz mene, moje vedrine, šarma, osmeha i sjaja u očima.

Članak se nastavlja posle reklama

Seksepil leži u samopouzdanju.

Više ne brinem o tome da li drugi vide da imam deformaciju nosa i da li misle da je to ružno ili da li mi dupe izlazi van okvira ustanovljenog od strane modnih zapovednika. Sad znam da moje mane nisu stvarnije od mojih vrlina i prihvatam ih jer zajedno sa vrlinama čine me autentičnom, jedinstvenom i neponovljivom. To je moje najveće preimućstvo.

Članak se nastavlja posle reklama

Moja sigurnost u sebe sada je mnogo veća jer sada imam mnogo više tačaka oslonca, tako da mogu slobodno da priuštim sebi da budem opuštena.

Mnogo mi je vremena bilo potrebno da shvatim da sebe ne treba da gledam tuđim očima. Znam šta sve mogu, kojim resursima raspolažem i kako najbolje da ih iskoristim. Nesigurnost i dalje postoji jer verovatno nikada se neću u potpunosti odreći osećaja da nisam dovoljno dobra ali razlika je u tome što sada znam kako da upravljam tim osećajem, kontrolišem ga i savladavam u hodu.

Članak se nastavlja posle reklama

Ne sputava nas ono što jesmo već ono što mislimo da nismo. Mnogo dobra bismo sebi učinili kad bi naučili da budemo svoji najbolji prijatelji jer lako upadnemo u zamku da postanemo sami sebi najveći neprijatelji.

Nije bitno kojim nas imenima zovu već na koja se odazivamo, kako kažu.

Članak se nastavlja posle reklama

Samopouzdanje ne dolazi iz stalnog potvrđivanja da smo u pravu već iz odsustva bojazni od pogreške. Kad se ne bojim da ću da pogrešim, uspeh dođe kao neminovnost.

Stoga je poželjno biti blag prema sebi. Ne prekoravati i osuđivati sebe. Jer kakvi smo prema sebi, takvi smo i prema drugima.

Primetila sam da od kada sam postala mnogo blaža i nežnija prema sebi, od kada dopuštam sebi da praštam svoje pogreške i neuspehe, mnogo sam otvorenija i blaža i prema drugim ljudima.

Članak se nastavlja posle reklama

Samopouzdanje se gradi i priznanjem svoje nesigurnosti i otvorenim pričanjem o tome. Jer nikada ne treba da zaboravimo da i druga strana, preko puta nas takođe ima svoje nesigurnosti i demone sa kojima se bori.

’’Ne zaboravi da je preko puta tebe isto tako uplašeno jagnje!’’, uvek su mi na pameti reči mog gurua.

I tako, priznadoh mu da imam tremu.

Članak se nastavlja posle reklama

’’Što bi ti imala tremu?! Valjda muškarac ima tremu! Ako ništa drugo, od toga da li će da mu se digne ili ne!

Odjednom, bljesak! I olakšanje. Kako meni to nije palo na pamet?!

Sve ono što ja mislim o njemu i što mi se dopada kod njega, on ne koristi kao svoje preimućstvo već se fokusira na svoje slabosti i brine o njima. Koje to uopšte i nisu!

Članak se nastavlja posle reklama

Muškost ne čini blef i slatkorečivost. Pored svega navedenog što smatram da čini samopozdanje žene, pravog muškarca odlikuje smelost da se usudi da uradi pravu stvar i da prihvati odgovornost i moguće posledice. Muškost se zasniva na delima, a ne rečima. A to dolazi iz emotivnog predavanja. Jer osvajanje zahteva dve strane u odnosu. Muškost dobija na snazi u dublu. Što bi značilo da se muški osećaj sebe raspada kada je druga strana u odnosu odsutna. Ženska energija hrani muževno srce muškarca. I što je žena više žena u odnosu, to muškarčeva muškost dobija na intenzitetu. I da je sve to jedno, govori činjenica da žensku energiju može da raspali samo prisustvo muške.

Samopouzdanje je osnova. Sve drugo je van naše kontrole.

Bez obzira na to što savremeno kapitalističko društvo nameće lestvicu vrednosti zasnovanu na finansijskoj osnovi, shvatanje pouzdanja nema nikakve veze sa ovom dominantnom društvenom paradigmom. Jer pravo samopouzdanje nije stvar društvenog prihvatanja. To je proces koji se dešava u nama. Pouzdanje je onaj drugi glas u našim glavama koji vrednuje, osuđuje i odobrava sve što pomislimo, kažemo i uradimo. To je naš pripovedač i svedok. Vrlo često, naš saboter. Zna da bude pritajen toliko da nam se učini da smo to zaista mi, naš glas i da je na našoj strani.

Naše prirodno pouzdanje lako postaje preplavljeno spoljnim društvenim uticajima – statusom i osudom. Može da postane lažni filter kroz koji ulazi već kreirana stvarnost, koju prihvatamo kao svoju i na osnovu koje činimo postupke koje činimo.

Na nama je da znamo da ih prepoznamo, da se ne predajemo tim lažnim, suflerskim dojavama i da radimo na svom zdravom, prirodnom samopouzdanju. To je onaj osećaj koji čini da zračimo, blistamo, da se osećamo svojima i da čujemo kako nam srce bubnja u grudima. To je mesto gde želimo da živimo sa sobom. To je proces koji se ne dešava spolja ka unutra već obrnuto. Zato se tako i zove. Da neko drugi treba da nam ga ulije, ne bi se zvalo samopouzdanje.

Žana Korolija, vlasnica agencije za odnose s javnošću CORE Relations

Pratite Žanu na Facebooku i Twitteru ili potražite aplikaciju „Žanin ugao“ na Windows Storeu.

Tagovi: