Predivni pejzaži, neverovatna kinematografija i neobične, duboke priče o prolaznosti, moći i emocijama, sve to nam je doneo rediteljski ( i scenaristički) opus Paola Sorrentina. Nagrađivani italijanski reditelj, gost ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala, potpisuje režiju 7 filmova, a scenario je napisao ili prilagodio za njih 27. I dok čekamo zvaničan program festivala koji će uključiti retrospektivu Sorrentinovih filmova, napravili smo izbor ličnih favorita.
Najbolji filmovi Paola Sorrentina
Gotovo da je nemoguće postaviti teži zadatak. Uz 120 nominacija i 91 osvojenu nagradu, uključujući one iz Kana i Venecije, Sorrentinov opus se mora smatrati izuzetnim.
The Great Beauty (2013)
Velika lepota je svojevrstan omaž drugom velikanu reditelju, Feliniju i istražuje teme starenja, dekadencije i potrage za smislom života. Glavnu ulogu tumači Toni Servillo kao Đep Gambardela, 65-godišnji pisac i novinar koji je proživeo život u izobilju u rimskoj visok društvenoj klasi. Film je vizuelno zapanjujući, pruža živopisni portret savremenog Rima koji je istovremeno prelep i tmuran. Kinematografija je zadivljujuća, sa jasnim i detaljnim prikazom arhitekture, ulica i glamuroznog noćnog života Rima.
Il Divo (2009)
Div je još jedno ostvarenje u kome glumi Sorrentinov omiljeni glumac, Toni Servillo. To je kinematografski portret Đulija Andreotija, italijanskog premijera u 3 navrata kroz 3 decenije, čija je povezanost sa mafijom bila česta tema spekulacija. Sorrentino priča priču o moći i o odnosu između onih koji vladaju i onih nad kojima se vlada.
The Consequences Of Love (2005)
Pogodite ko glumi glavnog lika u Posledice ljubavi? Još jednom, Toni Servillo i Paolo Sorrentino donose nezaboravnu priču, melanholičnu i duboko emotivnu. Prelepi pejzaži Alpa i jedinstveni način na koji Sorrentino koristi kameru, samo su doprineli tonu filma. Tita di Đrolamo je povučeni bogataš, koji živi tiho u Alpima, otuđen. Tek kada započne vezu sa Sofijom, koja radi u hotelskom baru, njegov pažljivo kontrolisani život počinje da oživljava, a potom se i raspada. Njegove veze sa mafijom postaju očigledne.
This Must Be the Place (2011)
Ovo mora biti pravo mesto smatra se jednim od Sorrentinovih najneobičnijih filmova. Glavnu ulogu igra Sean Penn kao Šajen, penzionisana rok zvezda koji kreće na putovanje po Americi kako bi pronašao nacističkog ratnog zločinca koji je progonio njegovog oca. I upravo je ova glumačka interpretracija možda i najbolji deo filma, uz naravno – pejzaže Amerike. Muzika je pažljivo odabrana, a dijalozi, iako deluju čudno, savršeno uklopljeni.
The Hand of God, 2021
Kritika ga često opisuje kao jedno od najličnijih rediteljevih ostvarenja, a nagrađeno je na Venecijanskom festivalu i nominovano za Oskara za najbolji strani film. Ova drama sadrži autobiografske elemente, to je prikaz Sorrentinovog odrastanja u Napulju 1980-ih, u vreme kada je Dijego Maradona stigao da igra za Napoli. Film se bavi temama mladosti, gubitka i sudbine.
Loro (2018)
U originalu, ovaj film se sastoji iz dva dela, ali međunarodna publika ga je upoznala u skraćenoj verziji. Sorrentino donosi polufikcionalni portret Silvija Berluskonija, kontroverznog italijanskog premijera. Film je poznat po svojoj raskošnoj vizuelnoj estetici, sarkazmu i provokativnom prikazu moći, pohlepe i dekadencije italijanske političke elite. U Italiji je izazvao burne reakcije.
One Man Up (2001)
Ovaj je film Sorrentinov dugometražni debi i prvi film u kojem je sarađivao sa Tonijem Servillom. Film prati paralelne sudbine pevača i fudbalera koji dele isto ime, Antonio Pisapia. Prikazuje njihov pad, krizu identiteta i borbu sa sopstvenim neuspesima. Iako snimljen skromnije nego njegova kasnija dela, One Man Up već tada pokazuje sve tematske i stilske preokupacije koje će definisati Sorrentinovu karijeru.
Foto: Andreas Rentz/GettyImages, imdb