Well-being

Intolerancija na hranu: Zašto se osećamo loše, a testovi su uredni?

by Hana Dunđerov

17.09.2025.
intolerancija na hranu
intolerancija na hranu

Osećate se loše, bez razloga vas muče nadimanje, bol u stomaku, glavobolje ili umor. Išli ste na pretrage, uradili testove, a rezultati kažu da je sve u redu. Samo, vaše tegobe i dalje ne prolaze. Ovo je trenutak kada bi trebalo da se zapitate da li vas možda muči intolerancija na hranu? Za razliku od alergija, koje se lako prepoznaju i potvrde testovima, intolerancije su podmukle i često ostaju skrivene. Zato, kada laboratorija ne daje odgovore, a telo i dalje šalje signale, vredi razmisliti o tome šta jedemo.

Kada je vreme da posumnjamo na intoleranciju na hranu?

Simptomi intolerancije na hranu mogu biti različiti i često se javljaju sa zakašnjenjem, što otežava prepoznavanje. Najčešći su gastrointestinalni – nadimanje, gasovi, bolovi u stomaku, dijareja ili zatvor, mučnina i osećaj težine posle jela. Neki ljudi prijavljuju i simptome koji uopšte ne dotiču sistem za varenje: glavobolje ili migrene, umor, problemi s koncentracijom, promene raspoloženja ili osip i crvenilo na koži. Upravo zbog tog zamagljenog obrasca važno je obratiti pažnju na ponavljanje simptoma posle određenih namirnica i povezati ih kroz dnevnik ishrane, jer testovi često ne pokažu jasno o čemu se radi.

Zašto se intolerancije ne prepoznaju na standardnim medicinskim testovima?

Situacija je takva: osećamo se loše, iako nam svi zdravstveni testovi pokazuju da je sve u redu. Tada se postavlja pitanje: da li je moguće da iza toga stoje intolerancije na hranu? Za razliku od alergija na hranu, koje uključuju reakciju imunog sistema i lako se potvrđuju standardnim alergološkim testovima, intolerancije su često nevidljive. One ne pokreću tipične imunološke markere i zbog toga se ne mogu otkriti klasičnim kožnim probama ili analizama krvi. Simptomi poput nadimanja, bolova u stomaku ili dijareje najčešće su funkcionalne prirode i ne prate ih promene koje laboratorija može da zabeleži. Dodatnu konfuziju stvara i to što psihološki faktori poput stresa ili anksioznosti mogu pojačati osećaj nelagodnosti nakon jela, pa pacijent ima utisak da je problem ozbiljniji nego što testovi sugerišu. Upravo zato, kada se simptomi ponavljaju i pored urednih nalaza, važno je posumnjati na intoleranciju i pažljivije pratiti odnos između hrane i reakcije organizma.

Najčešće intolerancije na hranu koje remete svakodnevicu

Najpoznatija je intolerancija na laktozu, koja nastaje zbog nedostatka enzima laktaze i dovodi do nadimanja, gasova i proliva posle mlečnih proizvoda. Sličan problem postoji i kod fruktoze, gde organizam teško razlaže voćni šećer, pa se javljaju slične tegobe. Histaminska intolerancija nastaje kada telu nedostaje enzim DAO koji razgrađuje histamin, pa se posle unosa određene hrane javljaju glavobolje, osip ili probavne smetnje. Pored toga, postoji i glutenska osetljivost koja nije celijakija – simptomi podsećaju na celijakiju, ali testovi i biopsije ostaju uredni. IBS, odnosno sindrom iritabilnog creva, takođe stvara nelagodnosti povezane sa hranom, iako nema organskog oštećenja. Na sve to dodatno utiče disbalans crevne flore, koji može pojačati osetljivost na različite namirnice.

Šta činiti ako sumnjamo na intoleranciju na hranu?

Kada posumnjamo na intoleranciju na hranu, prvi korak je da obratimo pažnju na obrasce, koje namirnice najčešće prate neprijatni simptomi i koliko često se oni ponavljaju. Vođenje dnevnika ishrane može biti dragoceno jer pomaže da se uoči veza između određenog obroka i tegoba poput nadimanja, bolova u stomaku ili glavobolje. Sledeći korak je eliminaciona dijeta, odnosno privremeno izbacivanje sumnjivih namirnica i njihovo postepeno vraćanje kako bi se pratio odgovor organizma. Važno je naglasiti da ovo treba raditi uz stručni nadzor, jer samoinicijativno izbacivanje više grupa hrane može dovesti do nutritivnih nedostataka. Zato je preporučljivo da se potraži savet gastroenterologa, alergologa ili nutricioniste, koji mogu pomoći da se napravi balansiran plan ishrane i, ako je potrebno, sprovedu dodatna ispitivanja. Najvažnije je slušati svoje telo, ali i osloniti se na stručno vođstvo kako bi rešenje bilo bezbedno i dugoročno održivo.

Foto: Instagram/@h0mec4fe, @poufcph